ONA SVA

                     Đukica Đurović 

                         

                                   PUSTI

                     Pusti sve što nisi imao

                     Da bi konačno video

                     Da imaš sve što ti treba

                     Imaš sve što ti treba

                                                                                       Da pokloniš

                                                                                       bez razloga.

Postoje stvari o kojima je vrlo teško razgovarati i o njima pisati. Leže negdje na granici svijesti, na području gdje živi poezija i gdje se rađaju čuda (iako je običaj u njih ne vjerovati). Jedna od tih stvari je osjećaj srodstva među ljudima koji se uopće ne poznaju.

Mladi i talentirani autor Đukica Đurović o mnogim stvarima progovara otvoreno, ogoljujući dušu, otkriva nam svoje najdublje osjećaje, te spaja nepoznato sa stvarnim osjećajima.

Neke od dirljivih stihova autor je posvetio dragim osobama kojima progovara o svojim osjećajima prema njima te koliko su mu zapravo važni u životu, također opisuje neke od njih poput Đ.Đ (možda je to i autor sam) te donosi sliku o tome kakva je zapravo osoba, kako reagira u nekim životnim situacijama te koliko mu on znači.

Nevjerovatno je vidjeti ljude,vjeru,Boga iz pogleda samog autora, te uroniti u njihov svijet vješto satkan u čarobnoj poeziji mladog pjesnika.

Kroz zbirku poezije "Ona sva" susrećemo se sa svakodnevnim i ljudskim stuacijama, dotičemo se vjere iz drugčijeg kuta, opisanim toliko vješto da si treba uzeti vremena te polako uroniti u stihove i promišljati o riječima koje su toliko žive i toliko stvarne da duša bolno zadrhti.

TO ŠTO NIKO NEMA (Iskre – nost) Ti jesi dovoljan Oduvek si i bio. Ti jesi svi ti ljudi koje čekaš Oduvek si i bio. Samo kad si iskren Ti već daješ To što niko nema. Nebitno kolika je cena Jer Ti nikada nećeš ostaviti sebe takvog Iskrenog. A neće ni drugi pravi ljudi. Jer iskrenost je sav naš potencijal. Ti jesi dovoljna Oduvek si i bila Ti jesi svi ti ljudi koje trebaš

Oduvek si bila.

„Postoji posebna umjetnost: pomiriti se s postojanjem, kreativno se povezati s njim, ponovno pronaći polazište i predati mu se, preobraziti i uvijek pronaći nešto novo u starom, vrijednost u naizgled obezvrijeđenom, voljenom u ravnodušnom. Možeš uvijek voljeti nešto i nešto željeti, a to bi trebalo biti nešto što ne može razočarati, nešto na što si posebno ponosan i u što ulažeš svega sebe kao što je to učinio mladi autor Đukica Đurović u svojoj poeziji. "

KAD SMO ZAMIŠLjALI BUDUĆNOST Kad smo zamišljali budućnost Zamišljali smo leteća kola Ludila i čuda. Ali niko od budućnosti ne dobije Ono što hoće. Zato što svako dobije Ono što jeste. Pa smo tako od budućnosti dobili Malo Crno Ogledalo. Da se gledamo i prikazujemo Kakvi bi voleli da jesmo

jer za bolje i nismo

O autoru